Kako napraviti glazuru

Prije nego što počnete

Napraviti glazuru znači prema receptu odvagati sirovine u prahu (mljevene minerale, gline i frite, tj. staklo proizvedeno u tvornici i samljeveno u prah) i s vodom ih zamiješati u glazurnu suspenziju, gustu tekućinu u kojoj prah lebdi u vodi. Zatim je prosijete, podesite joj gustoću i isprobate je na vlastitoj glini prije nego što joj povjerite pravi predmet. Svaki broj u ovom vodiču polazna je točka: pravu količinu vode, gustoću i sito za vašu glazuru pokazat će vaše probe, zato zapisujte što radite i što dobivate.

Što vam treba

• Vaga koja mjeri na 0,01 g, za probe i bojila, i veća vaga za smjese od nekoliko kilograma.
• Posude s poklopcem: niske za suhe sirovine, kante za glazuru. Derek Au probne glazure čuva u posudama za juhu s poklopcem.
• Zasebna čista lopatica za svaku sirovinu, da se jedan prah nikad ne prenese u drugi.
• Nešto za miješanje: bušilica s nastavkom za miješanje ili, za male probe, blender koji koristite samo za glazuru. Ako nemate ništa drugo, poslužit će i pjenjača.
• Sita, koja se u Ujedinjenom Kraljevstvu prodaju pod nazivima sieve i lawn: 80 mesh te 100 ili 120 mesh za glazure s bojilima.
• Menzura ili štrcaljka od 100 mL, za mjerenje relativne gustoće.
• Naljepnice, vodootporni flomaster i bilježnica ili bilješke i zapisnici pečenja u aplikaciji Glazecalc.
• Probne pločice od gline koju ćete glazirati.
• Zaštitna maska, gumene rukavice, spužva i mop.

Kupnja sirovina

Gdje kupiti

Lončari kupuju kod dobavljača za keramiku, koji prodaju glinu, sirovine za glazure i alat. Tablica prikazuje neke od njih u vašoj zemlji, a svaki je provjeren na mrežnim stranicama same trgovine; možete odabrati i drugu zemlju i vidjeti njezine trgovine. Ponuda se mijenja, pa je provjerite prije narudžbe. Veliki proizvođači, poput tvrtki Sibelco i Imerys, prodaju industriji; lončari njihove sirovine kupuju preko ovakvih trgovina. Digitalfire, mrežno mjesto s referentnim podacima o keramici, vodi imenik trgovina dobavljača za druge krajeve.

Koliko kupiti

Standardna vreća u SAD-u ima 50 lb (22,7 kg), a drugdje 25 kg (55 lb), pa su te dvije gotovo jednake. Mnogi dobavljači za probe prodaju i pakiranja od 1; 2,5 ili 5 kg (oko 2,2; 5,5 ili 11 lb). Glazy, otvorena baza recepata, savjetuje da sirovine koje redovito trošite (feldspat, kvarc, kaolin, kredu i, za srednje temperature, fritu) kupujete u cijelim vrećama, koje su često 20 do 30 % jeftinije. Bojila, tj. metalne okside i keramičke pigmente koji boje glazuru, kupujte u malim količinama: većina se koristi u udjelu manjem od 5 %. Ogledni popisi za kupnju u bazi Glazy iznosili su oko 515 USD za srednje temperature i 397 USD za visoke, po cijenama u SAD-u.

Početni komplet

Osnovni popis baze Glazy za bilo koju temperaturu čine kvarc, kaolin, feldspat, kreda, cinkov oksid te dolomit ili talk. Većini glazura za srednje temperature (Ortonov stožac 5 – 6) treba i bor, obično iz frite, za koju Glazy kaže da je „ujednačena i manje topljiva od nefritiranih borata”. Komplet u nastavku naš je prijedlog, sastavljen prema popisu baze Glazy i popisu s jednog foruma. Vodič Glaziranje od samih osnova objašnjava čemu služi svaka sirovina.

Tehnički i sigurnosno-tehnički listovi

Za svaku sirovinu zatražite dva dokumenta. Tehnički list (engl. TDS) daje njezinu kemijsku analizu: maseni udio svakog oksida u prahu. Aplikacija Glazecalc radi s tim podacima, a sirovinu prema analizi dobavljača možete dodati na stranici Sirovine. Sigurnosno-tehnički list (STL, engl. SDS) kaže kako rukovati prahom sirovine. Sačuvajte svaki STL i pročitajte ga prije miješanja.

Analize su prosječne vrijednosti, a ne jamstva. Valentine Clays na tehničkom listu za flint tiska „SREDNJE VRIJEDNOSTI. ONE NE PREDSTAVLJAJU SPECIFIKACIJU”, a analize feldspata Custer iz različitih godina u bazi Glazy kreću se od oko 68,5 % do 72,4 % silicijeva dioksida. Predlažemo da u svoje zapise upišete broj šarže (LOT, oznaku proizvodne serije) svake vreće, kako biste mogli utvrditi je li promjena kod provjerene glazure došla od sirovine.

HSE upozorava da kristalni silicijev dioksid „može biti pogrešno označen kao ‘amorfni silicijev dioksid’”. Osim toga, STL govori o prahu, a ne o predmetu: ne kaže ništa o tome je li pečena glazura prikladna za dodir s hranom. To može pokazati samo laboratorijsko ispitivanje otpuštanja metala iz pečenog predmeta.

Nazivi se mijenjaju, zato kupujte prema kemijskom sastavu

Trgovački nazivi dolaze i odlaze kako se rudnici zatvaraju. Feldspat Custer, koji se u Južnoj Dakoti kopao više od 75 godina, iscrpljen je krajem 2023. Kad je dobavljač Clay Art Center prešao na G-200 AU i Mahavir, oko polovice njegovih glazura trebalo je prilagoditi. Nema više ni feldspata G-200 ni G-200 HP, a Laguna sada uvozi Mahavir, čiji je kemijski sastav blizak sastavu feldspata G-200.

Gerstley Borate, prirodni mineral bora koji se nalazi u mnogim starijim receptima, teško je nabaviti otkako mu je 2000. godine zatvoren rudnik, iako je trgovina New Mexico Clay u studenome 2025. javila da Laguna isporučuje „Gerstley Borate Original”. Izvori se ne slažu je li Gillespie Borate dobra zamjena. Proizvođač ga prodaje kao zamjenu funta za funtu. Berkeley Potters Studio kaže da „nije izravna zamjena”, a Digitalfire je utvrdio da je promijenio boju glazure. Najsigurnije je usporediti te dvije sirovine prema oksidima, a zatim napraviti probu.

Razlikuju se i regionalni nazivi. U Sjevernoj Americi nazivi flint, quartz i silica označavaju isti mljeveni kvarc, a Digitalfire kaže da prah pravog flinta kod dobavljača vjerojatno nećete naći. U Ujedinjenom Kraljevstvu flint je zaseban proizvod: onaj tvrtke Valentine kalcinirani je (žareni) silicijev dioksid. Oba su gotovo čisti silicijev dioksid, pa očekujemo da su vrlo slični, ali provjerite analizu. Za kaolin Glazy kaže da zamjene jedan za jedan, primjerice kad se China clay zamijeni EPK-om, „često sasvim dobro funkcioniraju, osobito kad su količine <10%”.

Mnogi recepti navode sirovine koje se prodaju u jednoj zemlji, a u drugoj ne. Tablica u nastavku za svaku sirovinu iz biblioteke aplikacije Glazecalc koja se ne prodaje ondje gdje kupujete pronalazi, prema analizama, najbližu sirovinu iste vrste koja se ondje prodaje. Broj pokazuje koliko su te dvije sirovine udaljene: za koliko se grama razlikuju njihovi oksidi nakon pečenja, na 100 g sirovine, zbrojeno za sve okside. Kad je razlika do otprilike 15 g, jedna obično može zamijeniti drugu u prvoj probi. Nazivi sadrže vlastite oznake proizvođača i trgovina, pa ih možete tražiti po nazivu.

Aplikacija Glazecalc uspoređuje sirovine prema onome što unose u pečenu glazuru, a ne prema nazivu. Recept sa sirovinom koja se više ne proizvodi navodi što se koristi danas. Predloži količine i usporedi ponovno izračunava količine za zamjensku sirovinu, a Složi od onoga što imam sastavlja recept iznova od sirovina iz vaše zalihe. Obje funkcije usklađuju samo okside nakon pečenja, pa najprije isprobajte malu smjesu.

Čuvanje sirovina i glazura

Suhe sirovine

Prahove držite suhima, u posudama s poklopcem koje su zatvorene kad iz njih ne zahvaćate; Glazy savjetuje hermetički zatvorene posude. Birajte niske posude umjesto dubokih spremnika: HSE napominje da se nad dubokim spremnikom morate nagnuti, a prašina pada s veće visine. Držite ih na polici, da ispod njih možete oprati pod mopom. Soda (natrijev karbonat) i Cornish stone upijaju vlagu iz zraka. Jedan lončar s foruma suši ih na limu za pečenje pri oko 50 °C (122 °F) i upozorava da tanke kante od boje mogu popucati u garaži kad je mraz. Predlažemo da topljive sirovine (sodu, boraks, litijev karbonat i nefritirane borate poput Gerstley Borate) čuvate u hermetički zatvorenim posudama i u zatvorenom prostoru.

Zamiješane glazure

Glazura u kanti stalno se mijenja. Slabo topljive sirovine (nefelinski sijenit, litijev karbonat, Gerstley Borate, kolemanit, stroncijev karbonat i frite općenito) s vremenom mijenjaju kako glazura teče i u njoj mogu izrasti sitni kristali, a u toploj prostoriji još i više. Gerstley Borate zgušnjava suspenziju, „čak i u manjim postocima”. Smećkasta voda na slegnutoj glazuri otopljeno je željezo: odlijte je i zamijenite čistom vodom. Očekujte i sljedeće:

• Taloženje u tvrdi sloj na dnu kante: glazura zamiješana dovoljno gusto da joj ne trebaju dodaci često se slegne u tvrdi sloj. Pomaže ako je razrijedite i zgusnete (pogledajte odjeljak Relativna gustoća).
• Neugodan miris, od mikroba koji se hrane vezivima poput CMC-a. Glazura koja zaudara može se i dalje koristiti ako se dobro nanosi.
• Smrzavanje: čuvajte kante od njega. Smrznutu kantu odmrznite na sobnoj temperaturi i provjerite je li napukla.

Ne vraćajte upotrijebljenu glazuru u glavnu kantu i ne umačite u nju kistove. Prije korištenja uskladištene glazure promiješajte je, ponovno izmjerite njezinu relativnu gustoću i prosijte je ako ima grudica ili kristala.

Naljepnice

Svaku kantu označite vodootpornim flomasterom. Zakin, u članku za Ceramic Arts Network, navodi naziv glazure, njezin cijeli recept s bojilima, stožac, datum i, u zajedničkoj radionici, vaše inicijale. Predlažemo da dodate i ciljnu relativnu gustoću te gorku sol ili CMC, ako ste ih dodali. UT Austin kante označava i bojama: narančaste za niske temperature, bijele za srednje. Glazuru bez naljepnice smatrajte glazurom koja možda sadrži olovo i ne koristite je na posuđu za hranu.

Vaganje

Postoci i smjese

Recept daje svaku sirovinu kao postotak suhe mase. Osnovne sirovine obično zajedno daju 100, a bojila se često dodaju povrh toga. Da biste napravili smjesu, količinu koju zamiješate odjednom, pomnožite svaki broj veličinom smjese podijeljenom sa 100. Za 5000 g UT Austin množi s 50, pa sirovina od 4 % postaje 200 g.

Na stranici recepta množenje obavlja gumb Preračunaj na smjesu: unesite, recimo, 500 g i svaka količina postaje broj grama za vaganje, ili funte i unce ako ih odaberete u postavkama. Gumb Ispiši može dati samo popis za vaganje, sa zbrojem dosad za vaganje u jednu kantu i kvadratićem za označavanje pokraj svake sirovine.

Vagu odaberite prema najmanjoj količini

Razlučivost vage, najmanji korak koji prikazuje, određuje koliko malu količinu možete točno odvagati. U probi od 100 g bojilo od 0,5 % iznosi 0,5 g. Vaga koja mjeri na 0,1 g može pogriješiti za 0,05 g, oko 10 % te količine; za 0,15 g pogreška iznosi oko trećine. To je naš izračun, ali pokazuje zašto bojilima treba preciznija vaga.

Savjeti o tome koliko precizna vaga vam treba razlikuju se. Derek Au utvrdio je da je jeftina digitalna vaga kapaciteta 200 g stalno netočna. Ako kupujete samo jednu, preporučuje vagu kapaciteta 200 g koja mjeri na 0,01 g, a dobru mehaničku vagu s tri poluge ocjenjuje „mnogo pouzdanijom od jeftine digitalne vage”. Po našem mišljenju sigurno je rješenje vaga koja mjeri na 0,01 g za probe (50 do 200 g) i bojila te stolna vaga koja mjeri na 0,1 g ili 1 g za smjese od 1 kg (oko 2 lb) i više. Obje povremeno provjerite utegom za umjeravanje.

Važite redom i svaku sirovinu označite

1. Provjerite imate li dovoljno svake sirovine.
2. Stavite zaštitnu masku. Provjerite je li vaga čista i ravno postavljena.
3. Stavite praznu posudu na vagu i pritisnite tipku za tariranje, koja očitanje postavlja na nulu, pa važete samo ono što dodate.
4. Važite sirovinu po sirovinu, svaku njezinom čistom lopaticom, zatvorite svaku posudu prije nego što otvorite sljedeću i označite svaku sirovinu čim je dodate.

Derek Au važe u jednu zdjelu, u odvojene hrpice, pa se pogreška može izvaditi lopaticom. Ako važete u jednu kantu bez tariranja između sirovina, zbroj dosad u aplikaciji Glazecalc kaže vam koliko bi vaga trebala pokazivati nakon svake sirovine.

Miješanje i prosijavanje

Koliko vode

Izvori se ne slažu. Derek Au počinje gusto, s 50 mL vode na 100 g praha, i poslije dodaje još. Potterycrafts za jednu glazuru u prahu navodi 65 mL na 100 g. UT Austin uzima jednake mase vode i praha, a kad je Digitalfire stavio 20 kg praha u 20 kg vode, izmjerio je relativnu gustoću 1,46.

Vodu ćete brzo dodati, a sporo ukloniti, pa počnite s manje. Naša procjena: počnite s oko 70 do 80 mL na 100 g (700 do 800 mL po kilogramu, ili oko 11 do 12 US fl oz po funti). Pri toj gustoći ostavite prah da se namače, promiješajte ga i prosijte, a zatim dodajite vodu malo-pomalo dok relativna gustoća ne bude prava. 1 mL vode ima masu 1 g, pa vodu možete i odvagati. Ako pretjerate, pustite da se glazura slegne, a zatim spužvom pokupite ili odlijte bistru vodu s vrha.

Pribor i voda

• Propelerska miješalica. Digitalfire dobru takvu miješalicu naziva „neophodnom”. Bušilica na kabel s nastavkom za miješanje obavit će posao u kanti. UT Austin miješa još najmanje 4 do 5 minuta nakon što glazura izgleda izmiješano i pazi da nastavak ne dodiruje kantu, jer s nje može ostrugati plastiku.
• Blender. „Izvrsno radi za male smjese” (Digitalfire). Koristite ga samo za glazuru: nikad se više ne smije vratiti u kuhinju.
• Pjenjača ili štapić. Zakinov izbor kad nema miješalice.

I voda se razlikuje, a Digitalfire napominje da ona mijenja ponašanje suspenzije. Derek Au koristi vodu pročišćenu reverznom osmozom jer mu je voda iz slavine tvrda. Što god koristili, zapišite to.

Korak po korak

1. Stavite zaštitnu masku, a ako ćete ruke stavljati u glazuru, i gumene rukavice. Zakin nosi masku od početka vaganja dok glazura ne postane mokra.
2. U kantu odmjerite oko 70 do 80 mL vode na 100 g praha.
3. Odvagani prah dodajte nježno, s male visine. UT Austin dodaje prah u toplu vodu; Zakin i Au dodaju vodu u prah. Predlažemo da prah dodajete u vodu, jer se tako diže manje prašine, osim kod recepta s mnogo bentonita: njegove suhe sirovine najprije međusobno promiješajte.
4. Pustite da se prah namače: neka upija vodu bez miješanja. Digitalfire čeka oko 20 minuta. Prahovi s vezivom moraju odstajati preko noći.
5. Miješajte dok ne nestanu suha mjesta i grudice.
6. Prosijte glazuru dvaput (pogledajte niže).
7. Pokrijte je i ostavite da odstoji preko noći, a zatim je ponovno promiješajte i provjerite ima li na dnu tvrdog sloja.
8. Izmjerite relativnu gustoću i dodajite vodu malo-pomalo dok ne postignete ciljnu vrijednost.
9. Označite kantu i zapišite što ste radili.
10. Čistite mokrim postupkom: operite pod mopom i obrišite sve površine, uključujući vanjsku stranu posuda sa sirovinama.

Prosijavanje

Sito je mrežica napeta u okviru. Kad glazuru kistom protiskujete kroz njega, razbijate grudice koje miješanje ostavi, a sito zadržava čestice koje bi se nakon pečenja pokazale kao točkice. Što je broj mesh veći, to je mrežica finija: 80 mesh ima otvore od oko 0,18 mm, a 100 mesh oko 0,15 mm.

Izvori preporučuju različita sita. Zakin prosijava dvaput kroz 50 ili 80 mesh. Derek Au za većinu glazura koristi 120 mesh, osobito za one s kobaltom ili željezom: nakon tri prolaza kroz 80 mesh u jednoj su seladonskoj glazuri i dalje ostale točkice željeza, a jedan prolaz kroz 120 mesh to je riješio. Sita od 60 do 80 mesh koristi za glazure od pepela i druge glazure s krupnijim sirovinama. Potterycrafts, iz Ujedinjenog Kraljevstva, predlaže 60 do 80 mesh. Sigurna polazna vrijednost:

Relativna gustoća

Relativna gustoća (skraćeno rel. gustoća; u engleskim izvorima SG) pokazuje koliko je praha u vašoj suspenziji. To je masa određenog obujma glazure podijeljena s masom jednakog obujma vode. Voda ima relativnu gustoću 1,00, a glazura kojoj je rel. gustoća 1,45 ima masu 145 g na 100 mL. Kad miješate do izmjerene relativne gustoće, svaki put dobivate istu gustoću glazure i jednako debeo sloj. Relativna gustoća nema mjerne jedinice, pa je ista mjerite li u gramima ili u uncama.

Izmjerite je vaganjem 100 mL

1. Promiješajte glazuru tako da ništa ne ostane slegnuto.
2. Na vagu stavite menzuru od 100 mL (visoku mjernu cijev s oznakama) ili štrcaljku od 100 mL i tarirajte vagu.
3. Napunite je glazurom do točno 100 mL, a oznaku očitajte u visini očiju.
4. Izvažite je i grame podijelite sa 100: 145 g znači relativnu gustoću 1,45.

Digitalfire na šalici označi i razinu do koje doseže 500 g vode, napuni je glazurom do oznake i masu podijeli s 500; veća i punija mjera točnija je. Areometar (denzitometar), plovak koji se očitava na razini do koje uroni u glazuru, brz je, ali u gustim ili zgusnutim glazurama može krivo pokazivati. Britanski areometri, poput onih tvrtke Potclays, pokazuju stupnjeve Baumé (°Bé). Prema našem izračunu rel. gustoća = 145 ÷ (145 − °Bé), pa 46 °Bé odgovara otprilike 1,46. Starije britanske knjige navode masu pinte, broj unci u britanskoj pinti glazure: podijelite ga s 20, pa 29 oz odgovara relativnoj gustoći od oko 1,45 (i to je naš izračun).

Čemu težiti

Izvori se ne slažu, ponajviše oko nanošenja kistom i prskanja, gdje britanski dobavljač Potclays daje mnogo više brojke (a za svoje kaže da su „samo orijentacijske”). Svaki broj shvatite kao polaznu točku. Digitalfire ponajprije savjetuje da za svaku glazuru pronađete relativnu gustoću i zgusnutost koje joj odgovaraju, a zatim ih ponavljate i zapisujete.

Da bi glazuru za uranjanje provjerili od oka, u tvrtki AMACO uranjaju na 5 sekundi i traže sloj debeo otprilike kao američki novčić od deset centi (dime). Digitalfire za provjeru peče pločice uronjene na 5 sekundi.

Voda za ciljnu relativnu gustoću: naša procjena

Tablica u nastavku naš je vlastiti izračun, a ne podatak iz izvora. Pretpostavlja da čestice praha imaju gustoću 2,6 g po cm³, što je pretpostavka, a ne mjerenje. Glina, topljive sirovine i zgušnjavanje mijenjaju stvarnu glazuru, pa tablicu koristite za početak, a zatim mjerite. Kao provjera: za jednake mase praha i vode iz nje izlazi rel. gustoća 1,44, blizu vrijednosti koju je izmjerio Digitalfire (rel. gustoća 1,46). Pokazuje i da sa 70 do 80 mL na 100 g počinjete s glazurom gušćom od one kojoj je rel. gustoća 1,50, dakle gušćom nego što vam treba.

Gorka sol, CMC i bentonit

Gorka sol (magnezijev sulfat) čini da se glazura blago zgusne kad miruje, a ponovno teče kad se promiješa. To se zove flokuliranje, a glazura koja se tako ponaša je tiksotropna: nanosi se ravnomjernije, manje kapa i manje se taloži. Digitalfire predlaže da, kad je relativna gustoća prava, počnete s oko 2 g po galonu (otprilike 0,5 g po litri, naše preračunavanje) i količinu podešavate pri svakom miješanju, jer nijedan recept ne bi trebao propisivati dozu. Predlažemo da je najprije otopite u malo vruće vode. U jednom primjeru Digitalfirea glazura kojoj je bila rel. gustoća 1,45 kapala je, pa su je vodom razrijedili tako da joj je bila rel. gustoća 1,43, a gorka sol ponovno ju je zgusnula do kremaste konzistencije, nakon čega se glazura nanosila ravnomjerno. Gruba provjera: promiješajte, prestanite i promatrajte. Zgusnuta glazura kreće se još oko 2 ili 3 sekunde, a zatim stane i malo se vrati unatrag.

CMC (karboksimetilceluloza) čini suspenziju ljepljivijom i sporijom u sušenju te ostavlja tvrđi sloj koji se drži predmeta. Najvažniji je za glazure za nanošenje kistom i glazure s mnogo frite. U primjeru Digitalfirea u 1000 g suspenzije umiješa se 3,75 g, i to se mora učiniti blenderom. Glazura s CMC-om neće se zgusnuti gorkom soli, a budući da se mikrobi hrane tim vezivom, može se u kanti promijeniti i početi zaudarati.

Bentonit, vrlo sitnozrnata glina, pomaže da ostale čestice ostanu u suspenziji. Glazure za uranjanje za to se obično oslanjaju na 15 do 25 % sirove gline. Receptu s premalo gline pomaže oko 1 do 3 % bentonita; Digitalfire kaže da glazuri s više od 15 % gline ne bi trebalo biti potrebno više od 1 % bentonita u odnosu na masu suhe glazure.

Probne pločice i nizovi proba

Počnite s malim količinama

Derek Au napreduje u tri koraka: proba od 50 ili 100 g, zatim, ako uspije, pokusna smjesa od 1 do 2 kg, a onda smjesa od 5 do 10 kg za radionicu. Prema našoj procjeni, proba od 100 g, kad joj je rel. gustoća 1,45, daje oko 135 mL (oko 4½ US fl oz) suspenzije, dovoljno da u uskoj čaši uronite nekoliko malih pločica.

Isprobajte na vlastitoj glini

Glazura može izgledati sasvim drukčije na drugoj glini ili u drugoj peći: Clay Art Center svaku je svoju preinačenu glazuru isprobao na četiri keramičke mase, pečene na stožac 6 i na stožac 10. Vodič za početnike tvrtke Potclays o isprobavanju glazura predlaže:

• 6 do 10 probnih pločica (malih komada za isprobavanje glazure) od gline koju ćete zaista koristiti, uz bilješku jesu li biskvitno pečene ili potpuno suhe
• jednu promjenu odjednom
• jedno i dvostruko uranjanje, da vidite glazuru u tankom i debelom sloju
• sve pločice u istom punjenju peći
• oznaku na svakoj pločici prije pečenja, žigom, urezivanjem ili podglazurnom olovkom.

Predlažemo pločice koje stoje uspravno (ravna pločica skriva koliko glazura curi), s teksturiranim pojasom koji pokazuje kako glazura mijenja boju na rubovima, i s dnom bez glazure. Svaku postavite na malu zdjelicu ili komadić biskvita, ili na ploču s premazom za zaštitu ploča, kako bi se uhvatile kapljice. Pokraj pločica stavite kontrolni stožac, mali keramički stožac koji se savije kad primi dovoljno topline, da pokaže što su pločice primile; stošce objašnjava vodič Pečenje u jednostavnoj peći. Svakoj pločici dajte kratku oznaku i zapišite je uz recept u svojim zapisima. Willers, u članku za Ceramic Arts Network, koristi brojeve i slova, a sam sustav označavanja zapisuje na početku bilježnice.

Nizovi proba

Niz proba je red proba koji u jednakim koracima prelazi od jedne smjese do druge: od jedne glazure do druge ili od osnovne glazure do iste glazure s više bojila. Derek Au, primjerice, udio željeznog oksida u prozirnoj osnovi povećava u koracima od 1 %. Volumetrijska metoda koja se povezuje s Ianom Curriejem štedi vrijeme, jer zamiješate samo dvije krajnje glazure:

1. Zamiješajte dvije krajnje glazure, A i B, kao smjese iste veličine i prosijte obje.
2. U onu manjeg obujma dodajte vode dok obje ne budu imale točno isti obujam suspenzije.
3. Promiješajte obje, a zatim štrcaljkom odmjerite svaku mješavinu u zasebnu numeriranu čašicu.
4. Promiješajte svaku čašicu i uronite pločicu.

U našem razrađenom primjeru A je 100 g prozirne osnove, a B ista ta osnova kojoj su dodana 4 g crvenog željeznog oksida (dodatak od 4 %). Svaki mililitar glazure B sadrži jednako osnove kao mililitar glazure A, i k tome svoje željezo, pa čašice idu od one bez željeza do one s 4 % željeza, u koracima od 1 %. Svaka krajnja glazura daje nizu 100 mL, a prema našoj procjeni smjesa od 100 g to pokriva.

Metoda zahtijeva pažljivo računanje, dobro izmiješane krajnje glazure ujednačene relativne gustoće i točnu vagu. Derek Au niz proba radi i po masi umjesto po obujmu. Trokutni niz proba čini isto s tri krajnje glazure, raspoređene na trokutu.

Kad neki korak obećava, gumb Spremi kao kopiju na stranici recepta sprema ga kao zaseban recept, a izvornik ostavlja kakav je bio.

Vođenje zapisa

Willers dobro opisuje cilj: „dovoljno podataka da možete ponoviti ili izbjeći rezultate do kojih ste došli”. Prije početka zapišite što namjeravate isprobati, a rezultate kad praznite peć. Potclays tome dodaje način nanošenja, debljinu sloja, keramičku masu i cijelo pečenje, uključujući rampe, zadržavanja i hlađenje. Rampa je brzina zagrijavanja ili hlađenja, npr. 60 °C (108 °F) na sat, a zadržavanje drži peć na jednoj temperaturi zadano vrijeme. Zapišite brojeve šarži, vodu koju ste koristili i svaku zamjenu: kad je Clay Art Center zamijenio feldspat, morao je prilagoditi oko polovice svojih glazura.

U aplikaciji Glazecalc spremljeni recept sadrži sam recept. Zapisnik pečenja bilježi svako pečenje: peć, datum, vremena, temperature, stošce i napomene. Bilješke sadrže sve ostalo, poput gornjeg zapisa o smjesi i onoga što je pokazala svaka pločica.

Izvori

• Glazy: Raw materials
• Glazy: Specific gravity
• Digitalfire: Specific gravity
• Digitalfire: Epsom salts
• Digitalfire: CMC gum
• Digitalfire: Dipping glaze
• Digitalfire: Bentonite
• Digitalfire: Water solubility
• Digitalfire: Gerstley Borate
• Digitalfire: Mahavir potash feldspar
• Digitalfire: Flint
• Clay Art Center: The end of an era, the extinction of Custer feldspar
• Berkeley Potters Studio: What the flux, November 2023
• New Mexico Clay: Gerstley Borate Original
• Ceramic Arts Network: Glaze chemistry 101, a quick course on mixing ceramic glazes (Zakin)
• Ceramic Arts Network: How to keep good records when testing ceramic glazes (Willers)
• Ceramic Arts Network: 8 ways to apply glaze (Hopper)
• Derek Au: Mixing test glazes
• Derek Au: Digital scales for weighing glazes
• Derek Au: Triaxial testing
• UT Austin ceramics wiki: How to mix glazes
• Potclays: The beginner's guide to glaze testing
• Potclays: Glaze hydrometer
• Potterycrafts: Nordic Blue Mist powder glaze
• HSE: Glaze and colour preparation (CR1)
• Valentine Clays: Flint technical data sheet
• Ceramic Arts Daily forum: Ian Currie test tiles